Iva P.

Moj stil podučavanje se svodi na to da prvo upoznam osobu i viidim kakvi su njezini afiniteti, kakav joj je duh, kakva je sklonost prema učenju i zašto postoji otpor, ako ga ima. Svi smo različiti i ne prihvačaju svi iste metode poduke. Neki studenti su izraziti individualci koji ne trpe da ih netko „podrezuje kao bonsai“. Takvi najčešće loše prolaze u školi ali ne svojom krivnjom nego zato jer je školski sistem tako napravljen. Takva djeca znaju čuda napraviti kasnije u životu, ako ih se ne pritišće. Neka pametna i talentirana djeca uđu u školu s velikim očekivanjima a već do četvrtog osnovne potpuno se razočaraju u obrazovanje. Tu ja stupam na scenu. Kako baratam sa raznim znanjima (pisac sam s tri objavljena romana, profesionalni fotograf, snimatelj, režiser i montažer, sviram klavir i gitaru i odlično pjevam) mogu studenta zainteresirati za gradivo uz pomoć slike, zvuka, pokreta, šetnje (ako je potrebno izaći van i u šetnji raspravljati o gradivu). Kada bi javne škole više pozorno