InspiracijaČišćenjeRaščišćavanje doma bez grižnje savjesti

Kako raščistiti kad se baš sve čini previše značajno?

  20. Listopad 2025.,    10 min. čitanja,
U suradnji sa savjetnicom za raščišćavanje i organizaciju doma Petra Petrovčić
Ona stara vesta još uvijek miriše na bakin dom. Karte s koncerta koje podsjećaju na bezbrižnu mladost. Kutija s dječjom robicom čuva prve godine djeteta. Nije ni čudo što je teško odvojiti se od svega toga.

Svaki predmet ima svoju "težinu". Neki nas vraćaju u prošlost, drugi nas podsjećaju na ljude koje više nemamo kraj sebe, a treći jednostavno stvaraju osjećaj sigurnosti. Ali kada se uspomene gomilaju u ormarima, ladicama i kutijama, dom se lako pretvara u skladište, a mi gubimo mir i prostor za život.

Kako se izboriti s ovim i zadržati samo one uistinu značajne stvari, dok ostatku napokon kažete “hvala i zbogom?”. Donosimo vam praktične savjete!

Zašto nam se čini da je sve važno?

Kad krenemo raščišćavati, vrlo brzo shvatimo da gotovo svaki predmet u našem domu ima neku „priču“. 

Ali je li zaista svaka priča dovoljno jaka da zadrži mjesto u našem prostoru? Evo najčešćih razloga zašto teško puštamo stvari:

1. Sentimentalna vezanost

Predmeti nas često vežu za ljude ili posebne trenutke. Tatini stari zahrđali alat i dalje ima svoje mjesto u vašem domu jer vas podsjeća na popodneva kada ste zajedno popravljali bicikl.

Ili pak omiljena košulja vašeg djeda – iako je ne planirate nositi, ona u sebi čuva miris njegove kolonjske i uspomenu na odrastanje uz njega. Sve te stvari u sebi nose emociju, i zato ih je teško pustiti.

2. Strah od žaljenja

Pitanje "Kako prepoznati da stvar držimo samo iz straha da će nam jednog dana trebati?", postavili smo Petri, savjetnici za raščišćavanje i organizaciju i evo što nam je rekla:
Petra Petrovčić
Savjetnica za raščišćavanje i organizaciju doma
Stoji negdje tako dugo da smo i zaboravili da ju imamo? Šalim se. Šansa da će nam nešto što smo bacili zatrebati je skoro pa nikakva. Postoje neka istraživanja koja sugeriraju da smo si mi sami krivi što se ta situacija ipak dogodi, tj. naš mozak.
 
Kad neku stvar bacimo u grču i sa uvjerenjem da će nam ona sutra zatrebati, to se i stvarno zna dogoditi jer naš mozak podsvjesno traži upravo takve situacije. Dakle, kad vam zatreba nešto čega ste se upravo riješili, niste krivi vi, kriv je vaš mozak.

3. Velika materijalna vrijednost

„To je koštalo stvarno puno da bi se bacilo!“ Klasična zamka. Držimo se za stvari samo zato što su nekad bile skupe. Možda haljina iz ormara ima etiketu luksuza i visoku cijenu, ali ako je godinama ne nosite, ona je zapravo već odavno izgubila svoju vrijednost za vas, a nekom će drugom značiti puno.
Petra Petrovčić
Savjetnica za raščišćavanje i organizaciju doma
Iako su sve stvari koje (ne)koristimo nekad bile novac i to trebamo imati na umu, ipak se ne trebamo "kažnjavati" zbog tog. Pogriješili smo i idemo dalje.

Možda tu stvar možemo prodati ako je u dobrom stanju i vratiti dio novaca. Ipak, rijetkost je da netko baš kod kuće ima hrpetine skupih stvari koje ne koristi, najčešće se radi o nekoliko "pogrešaka".

4. Poremećaj gomilanja

Postoji i trenutak kad sentimentalnost prelazi granicu i postaje ozbiljan problem. Ako vam je svaka površina u stanu zatrpana i više ne možete ni koristiti stol za blagovanje, vrlo vjerojatno se radi o problemu većem od same nostalgije. Tada govorimo o poremećaju gomilanja koji zahtijeva dodatnu pažnju, a nerijetko i stručnu pomoć.

Zadržavanje svega kao blokada u svakodnevnom životu

Na prvi pogled, čuvanje stvari izgleda bezazleno, ali posljedice su puno dublje nego što mislimo.

👉 Znanstvena istraživanja potvrđuju da nered iscrpljuje naš mozak.

Prema istraživanju Sveučilišta Princeton, vizualni nered natječe se za našu pažnju i s vremenom umara naše kognitivne funkcije. Nuvance Health dodaje da gomilanje predmeta smanjuje kapacitet radne memorije, otežava donošenje odluka i povećava razinu stresa i tjeskobe.


👉 Nered otežava i najjednostavnije kućanske poslove.

Stvaranje redovne rutine čišćenja kada vam je dom pretrpan stvarima je gotovo pa nemoguća misija.

Prije nego što prebrišete kuhinjsku plohu, morate maknuti hrpu stvari. Usisavanje ili brisanje prašine zahtijeva stalno premještanje namještaja i predmeta. Kuhanje u pretrpanoj kuhinji ili pokušaj opuštanja u spavaćoj sobi punoj kutija i kojekakvih predmeta – sve to stvara osjećaj težine i iscrpljuje nas.
Petra Petrovčić
Savjetnica za raščišćavanje i organizaciju doma
Sve su stvari nekad imale svoju vrijednost, ali su u određenom trenutku to za nas prestale imati (majica koja nam se nekad sviđala više nam se ne sviđa, ali bi se mogla svidjeti nekom drugom).

Teško ih puštamo zbog mnogih razloga. Neki od njih su krivnja jer smo ih od nekog dobili ili smo ih puno platili, strah jer smatramo da će nam opet jednom zatrebati, a toga neće biti, uvjerenje stečeno odrastanjem da je SVE korisno i ne smije se ništa baciti, želja da postanemo ono što ta stvar predstavlja (npr. traperice koje smo nosili prije nego smo se udebljali podsjećaju nas da bi opet željeli biti mršavi) itd.
Što više stvari imamo, to svaki mali zadatak postaje veliki projekt. A kad se mali projekti gomilaju, nered se pretvara u začarani krug iz kojeg je teško izaći.

Kako odlučiti što zadržati, a što pustiti?

Raščišćavanje ne znači baciti sve bez razmišljanja. Radi se o tome da promijenite pogled na to što vam je doista značajno i naučite razlikovati uspomene od običnih predmeta. 
Petra Petrovčić
Savjetnica za raščišćavanje i organizaciju doma
Odakle krenuti s raščišćavanjem ovisi o dvije skupine faktora: preporuka struke + subjektivni faktori. Neki započinju s najlakšom kategorijom, očiglednim smećem, neki preporučuju krenuti od vidljivih površina. Ja sam za to da krenemo od onog što nas u tom trenutku najviše živcira i što nam najviše smeta u našem domu.

Subjektivni faktori odnose se na to koliko vremena imamo na raspolaganju, koliko energije, koliko je nereda i kakav je to nered. 

Korak 1: Redefinirajte što za vas znači „značajno“

Prvo se zapitajte: je li riječ o uspomeni ili ipak samo o predmetu? Na primjer, umjesto da čuvate sve bebine stvari i odjeću, uokvirite recimo prvu benkicu u kojoj je dijete došlo kući iz bolnice i prvu dudu, a ostatak donirajte nekome kome će doista trebati.
Petra Petrovčić
Savjetnica za raščišćavanje i organizaciju doma
Dječje stvari spadaju u grupu sentimentalnih stvari, znači podsjećaju nas na našu djecu kad su bili djeca. Takvi predmeti za druge ljude nemaju nikakvu vrijednost, već isključivo samo za nas. Moj savjet je da budemo racionalni (teško je sa sentimentalnim stvarima, znam) i zadržimo što manje.

Volim zamisliti situaciju da mi je mama darovala 5 vreća stvari iz djetinjstva i onda se upitati što bih točno s njima. Vjerojatno bih izabrala par predmeta, a ostalo bi mi bio samo teret, posebno ako stvari nisu uporabne. Isto vrijedi i ako te stvari odlučite zadržati za sebe kao uspomenu, što će vam 5 vreća? Selit ćete ih s tavana na podrum i obrnuto?

U svakom slučaju, zadržite nekoliko predmeta, npr. prvo odijelce iz rodilišta, ispunjenu radosnicu, najdraže crteže pretočene u knjigu, dekicu od najdražih majica, najdražu igračku i sl.
  • Uskladite stvari s vrijednostima i životnom fazom u kojoj se nalazite. Ono što vam je bilo važno s 20 godina možda vam više ne koristi s 40.
  • Zadržite „predstavnike”. Jednu razglednicu s putovanja umjesto cijele hrpe suvenira, nekoliko knjiga koje su vam promijenile život umjesto polica punih naslova čije priče ni ne pamtite.

Korak 2: Napravite svoju „kutiju uspomena“

Umjesto da cijeli dom postane skladište emocija, odvojite jednu kutiju ili manji prostor samo za najvrjednije uspomene.

  • Birajte manju kutiju. Upravo zato da vas natjera na selekciju. Kad se napuni, nešto mora van da bi nešto novo ušlo.
  • Prozirne kutije pomoći će vam da lakše organizirate preostale predmete te odmah vidite što je unutra, bez bespotrebnog kopanja po gomili.
  • Dodajte malu bilješku ili karticu uz svaku stvar i zapišite zašto vam znači. Budući vi (ili vaša djeca) cijenit će taj kontekst.
  • Svaki član obitelji neka ima svoju kutiju. Tako uspomene ostaju osobne i ne miješaju se.
  • Niste sigurni za neki predmet? Stavite ga u posebnu „možda kutiju“, zatvorite je i ostavite na stranu 6–12 mjeseci. Ako ga u tom razdoblju ne potražite, vrijeme je za oproštaj.
A što kada je u pitanju predmet koji ne stane u kutiju?
Rješenje je u kreativnosti. Sačuvajte manji detalj: npr. komadić tkanine s velike deke, gumb s kaputa, trzalicu umjesto gitare, jedan list iz omiljene knjige, šalicu umjesto cijelog porculanskog seta, itd.

Na taj način emocija ostaje, a prostor se oslobađa.

Korak 3: Digitalizirajte što god možete

Neke uspomene ne moraju zauzimati fizički prostor da bi ostale s vama.

  • Fotografirajte sentimentalne predmete prije nego što ih pustite. Digitalni album zauzima nula prostora, a uspomena je i dalje tu.
  • Kategorizirajte u foldere. Kreirajte poseban folder za svaki period života, osobu ili uspomenu kako bi pregled bio bolji. Možete to odraditi i kronološki po godinama.
  • Sigurno pohranite uspomene. Napravite sigurnosne kopije i na vanjskom disku i u oblaku (Google Drive, Dropbox, iCloud) kako biste ih mogli lako ponovno pogledati kad poželite.
Siterice.hr savjet
Ako imate gomilu fizičkih fotografija koje ipak želite s vremena na vrijeme pogledati uživo, izdvojite one najvažnije i pretvorite ih u godišnje „knjige uspomena“ pomoću CEWE albuma. Sve razbacane fotografije postaju dio jedne kronološke priče koja uredno spaja digitalno i fizičko u lijepu cjelinu.

Korak 4: Proslijedite dalje ili jednostavno pustite

Neke stvari zaslužuju novi život umjesto da propadaju na vašim policama.

  • Poklonite ih dalje. Bakinu kuharicu možete dati prijateljici koja voli peći, a gitaru tinejdžeru koji tek uči svirati. Na taj način uspomene nastavljaju živjeti kroz druge.
  • Donirajte predmete u dobrom stanju. Ono što vama više ne koristi može nekome drugome značiti jako puno.
  • Budite realni kad su u pitanju uništene stvari. Ako već godinama obećavate sami sebi da ćete nešto popraviti, vjerojatno nećete. Takvi predmeti samo zauzimaju prostor i vrlo vjerojatno je vrijeme da završe u smeću.
Petra Petrovčić
Savjetnica za raščišćavanje i organizaciju doma
Svaki bi se proces raščišćavanja trebao prilagoditi pojedincu, ali naravno da postoje određeni koraci koji su slični. Neki "tehnički" aspekti podrazumijevaju pripremu kutija/ vreća ili stvaranje hrpica za baciti (reciklirati, donirati, prodati) i zadržati.

Svaka stvar u našem domu trebala bi naći mjesto u nekoj od ovih kategorija. E sad, lako je sa smećem (tipa flomasterima koji ne pišu), ali što sa stvarima koje su još dobre? Tu si možemo postaviti nekoliko pitanja - sviđa li nam se ta stvar, kad smo zadnji put to koristili, ako se tog riješimo, možemo li lako naći zamjenu za taj predmet...

Korak 5: Zatvorite poglavlje

Raščišćavanje nije samo fizički posao. To je i emocionalni proces. Evo kako se "finalno oprostiti" na najbezbolniji način:

  • Priznajte svoje emocije. Tuga je prirodan dio procesa, i nema potrebe gurati je pod tepih.
  • Potražite podršku ako je potrebno. Ako nered postane paralizirajući ili vaš dom više nije funkcionalan, to može biti znak da vam treba pomoć. Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) pokazala se vrlo učinkovitom kod problema s pretjeranom vezanošću ili gomilanjem.
Ne morate prolaziti kroz proces sami. Zamolite prijatelja ili člana obitelji da bude uz vas dok raščišćavate.

Ako mislite da bi njihova prisutnost probudila još više emocija, razmislite o neutralnoj osobi, npr. profesionalnom organizatoru ili spremačici uz koju ćete znati odakle krenuti.

Objektivna perspektiva često pomaže prekinuti emocionalne veze i lakše donijeti odluke.

Kako izbjeći nered u budućnosti?

Raščišćavanje nije jednokratan zadatak, nego način života. Počnite malim koracima, priznajte emocije i stvorite funkcionalan prostor.

Mali savjeti za održavanje reda:

  • Pravilo „jedan ulazi, jedan izlazi”: Svaki put kada u dom unesete nešto novo, neka nešto staro izađe.
  • Redovite mini-sesije: Jednom mjesečno odvojite 15 minuta za pregled jedne ladice ili police.
Petra Petrovčić
Savjetnica za raščišćavanje i organizaciju doma
Ja baš i ne vjerujem u jedno veliko raščišćavanje i to je to, sad više nikad nećemo morati raščišćavati. Sigurna sam da bih kod sebe našla barem 500 stvari kojih se moram riješiti, a ovim se temama bavim godinama. Ali da, ipak postoji jedna glavna stvar koja nam pomaže da se opet ne zatrpamo, a to je svjesna i promišljena kupnja i obraćanje pažnje na ono što ulazi u naš dom.

Osim svijesti o tome što to točno ulazi u naš dom, gomilanje možemo spriječiti i kroz neke navike. Recimo svakoj bi stvari koju imate trebalo odrediti njezino mjesto jer neorganiziran prostor "privlači" na sebe još nereda.

Isto tako, raščišćavajte u hodu, redovito,
npr. ako vidite da se čarapa poderala (a ne možete ju zašiti), odmah ju izbacite, nemojte ju pospremati s mišlju "to ću kasnije".
  • Ne čekajte da se nagomila: Čim primijetite da nešto ne koristite ili vam ne znači, odmah to maknite.
  • Budite selektivni kod kupnje: Zapitajte se „Trebam li ovo doista?“ prije nego što predmet završi u košarici.
I za kraj, zapamtite: dom nije muzej vaše prošlosti, nego prostor vaše sadašnjosti i budućnosti. Ne opterećujte ga – pustite da diše.

P.S. Imate li vi neku svoju taktiku za raščišćavanje? Podijelite je s nama na Facebooku ili Instagramu!